JUTRO U MOME DVORIŠTU - 5.RAZRED

JUTRO U MOME DVORIŠTU je naslov mojega školskog sastava kojega sam napisao kada sam bio 5.razred osnovne škole te školske godine 1998/1999 ... pa pročitajte 

JUTRO U MOME DVORIŠTU

Svako jutro JA idem kod svojih svinja i koka i donosim im vode i hrane ili ih barem pozdravim,a kada ONI to vide odmah i oni meni odgovore gic,gic ...kukuriku,kvaaaa,gic,giccccc ...... 

Svakoga jutra JA promatram svoje dvije višnje u svome dvorištu i svekoliko cvijeće što ih je posadila moja MATI ....

JA uživam,svakoga jutra u mirisima i ljpotama svoga dvorišta ....

Nakon nekoga vremena,krajem 11. mjeseca ili početkom 12.mjeseca obavlja se svinjkolja.

Nakon toga dolazi Božić i svi se radujemo....

Nakon Božica i proslave Nove godine opet me iznova u novoj godini probudiše .... 

zvukovi koji glase kukuriku,kukuriku,mjac,mjac,gic,gic te vjetar i šuštanje pokazuju kako veliki,kristalno bijeli i duboki snijeg pokriva moje LIJEPOOO selo Slobodnicu .... :) :)

JA U MOME SELU SLOBODNICA - 5.RAZRED

JA U MOME SELU SLOBODNICA je naslov mojega školskog sastava kojega sam napisao kada sam bio 5.razred osnovne škole te školske godine 1998/1999 ... pa pročitajte

TKO SMO MI LJUDI ?

JA volim svoje selo - Slobodnicu zato što sam u njemu uvijek sretan i imam u njemu puno prijatelja.

Svi su ljudi u mome selu u svojoj biti jakooo DOBRI.

Oni griješe ali zato idu na Svetu misu i mole se našemu milome Bogu da im Bog oprosti.

Moja Slobonica je okružena s puno lijepe prirode,šikara,cvijeća.trave,voća,povrća....

Ja sam u svojoj Hrvtaskoj bio na puno mjesta ali nikad nisam vidio ovako dobro i lijepo mjesto ko što je Slobodnica.I bilo tko kada bude volio moje selo Slobodnicu i JA ću voljeti njegovo selo gdje on živi i gdje stanuju njegovi prijatelji i osjećaji.Moja Slobodnica gradi moj život i JA gradim nju koliko mogu, jer JA tu živim.Pravilo koje sam si postavio je da kad vidim nekoga na ulici uvijek pozdravim bez obzira tko je i što je  ..... SVI SMO MI SAMO OBIČNI LJUDI :) :)

LJUBAV PREMA VOĆKAMA - 5.razred

LJUBAV PREMA VOĆKAMA - ČOVJEK S VOĆKAMA je naslov mojega školskog sastava kojega sam napisao kada sam bio 5.razred osnovne škole te školske godine 1998/1999... pa pročitajte ....

DOMAĆE IZ VRTA JE ZAKON 

Jednoga dana,dok sam još bio u Njemačkoj na školskim praznicima, i kada smo JA i moj kolega išli tražiti jednoga svoga drugoga prijatelja koji je išao s nama u isti razred,ali nismo znali gdje točno živi, jer je bio tek došao u naš razred nismo ga znali danima naći.

Nakon upornog traženja i raspitkivanja ljudi našli smo ga ispred jedne velike i lijepe kućerine kako se igra sa svojom sekom.

Ugledavši ga DREKNULI SMO KOLIKO GOD SMO MOGLI , Đani ,gdje si ?

Kada je on nas vidio rekao je : « ovdje ja živim «,a mi smo mu nato odgovorili da mu je kuća jako,jako lijepa.

Nakon toga rekao nam je da uniđemo kod njega u kuću i popijemo domaći sok.

Unišli smo zajedno,sjeli,ispijali svoj sokić,a nakon toga smo počeli igrati Nintendo igrice i pričali smo o svemu i svačemu.

Kasnije ga je njegov TATA zovnuo da mu pomogne u voćnjaku.

Nas dvojica smo otišli zajedno s njim kako bi smo upoznali njegovog tatu,kojim se on uvijek hvalio.

Došavši tamo kao prvo vidjeli smo njegov voćnjak koji je bio nalik jednome vrtu s puno voćaka, od : jabuke,kruške,trešnji,šljiva,kajsija,breskvi,grožđa,jagoda i uz to još raznog povrća.

Kao drugo u tome njegovom vrtu vidjeli smo jednu malu drvenu baraku u kojoj je bio njegov otac i čekao na nas.

Njegov otac nas je vidio kroz prozorčić te barake i izašao je van da nas vidi.

Ugledavši tog čovjeka,koji je bio srednjeg rasta,vrlo crn i elgantno popunjen, vidio sam u njegovim KRUPNIM OČIMA, žar ljubavi za prirodom i njegov ponos na to što smo i mi došli da vidimo njihov vrt.Oni su po nacijonalnosti - INDIJCI iz Indije .... jako duhovni ljudi ...

Poljubio je svoga sina u čelo,a nas je pozdravio s : « ćao momci, ja sam Đanijev otac «.

Mi smo ozdravili i prestavili se :) :)