MILOSRDNI OTAC I IZGUBLJENI SIN

Prispodoba - slikovita priča - simbolična priča - priča u slikama

Isusovu prispodobu(slikovitu priču) o :"Milosrdnom ocu i izgubljenom sinu" sam svojim riječima još kao učenik 2.razreda srednje škole tj. školske godine 2003/2004 godine napisao kao svoj školski sastav ovako ovim riječima ....pa pročitajte

Prispodoba o milosrdnome Ocu i izgubljenome sinu je zapisana u Bibliji,Lukino evanđelje, poglavlje br. 15 i govori o ocu koji se poistovjećuje s Bogom i njegovom sinu koji se poistovječuje sa svakim od nas ljudi pojedinačno.

U neko doba prošlosti bijaše jedan KRAJ koji je imao - dva sina.

Kralj bijaše vrlo BOGAT i njegovi sinovi su imali jednostavno sve .

Jednoga dan amlađi sin je odlučio zatražiti od svoga oca SVOJ DIO IMOVINE I ŽELIO JE ODSELITI od kuće i kao fol živjeti svoj ŽIVOT sam,bez obitelji,kao VUK SAMOTNJAK.

Kada je došao pred Oca i zapitao ga za svoj dio vlasništva Otac mu ga je jednostavno DAO i poželio mu sve najbolje i ako je ZNAO da mu neće biti baš tako SJAJNO kako on to zamišlja.

Mlađi sin je pokupio svoje stvari i odlutao u NOVO i NEPOZNATO.

Došavši u novo okruženje stekao je brojne prijatelje , s kojima je jeo,pio,svirao i pjevao po cijele dane i noći, sve dok nije PROKOCKAO SVE , što je imao, a onda je ostao sam bez ijednoga prijatelja i na kraju je bio prisiljen spavati i jesti sa svinjama.

Vidjevši u kolike je životne poteškoće upao,DUBOKO se pokaja i odluči se VRATITI svome Ocu kod kojega je imao sve . 

Približavajući se kući , Otac ga ugleda IZ DALEKA , potrči k njemu i zagrli ga RADOSNO jer se vratio kući.Sin pade ničice i kaza svome Ocu : « Oče sagriješih protiv neba i tebe,nisam dostojan zvati se sinom tvojim,molim te primi me kao svoga slugu «.

Otac mu na to kaza : « ustani SINE MOJ i NE SIKIRAJ SE « a slugama svojim kaza : « idite i pripremite veliko slavlje za SINA MOGA koji bijaše IZGUBLJEN,ali se VRATIO.

Isto ovo što je se dogodilo između ovoga Oca i njegova mlađega sina DOGAĐA SE SVAKODNEVNO IZMEĐU BROJNIH LJUDI I BOGA.

Bog je otac svih ljudi i svega postojećega i nepostojećega.

Bog je najmoćniji i najsavršeniji koji MILOSRDNO dijeli brojne darove čovjeku ,ali čovjek to ne shvaća i ponekad odlučuje odlutati od božijega svijetla,odlutati od života, ali se kad-tad VRATI i shvaća da njegovo lutanje NEMA SMISLA.

Ono što JA izvodim kao zaključak je : « Nikada nije kasno vratiti se,obratiti se Bogu,jer Bog prima UVIJEK , ali samo one koji se istinski i dubinski kaju, pa makar to bio i ZADNJI DAH NAŠEGA KRATKOGA I NADAM SE PREKRASNOGA ŽIVOTA.